ELEMENTI JEZIKA C
Programski jezik C predstavlja temelj modernog programiranja i poznat je po svojoj efikasnosti i bliskosti sa hardverom. Njegova jednostavna, ali moćna sintaksa omogućava programerima da razvijaju aplikacije visokih performansi, operativne sisteme i ugrađene sisteme. Razumevanje osnovnih elemenata jezika C, kao što su varijable, operatori i petlje, ključ je za prelazak na složenije koncepte i jezike kao što su C++ i Java. Ova stranica pruža osnovne informacije i praktične primere koji će vam pomoći da savladate jezgro jezika C.
Elementi jezika C:
- Leksički simboli.
Nedeljivi niz znakova Identifikatori, konstante,službene reči, operatori separatori
- Beli znakovi:
Znak za razmak, tabulacija, vertikalna tabulacija, prelazak u nov red i prelazak na nov list
- Komentari.
Prizvoljni tekst koji se ignoriše od strane kompajlera:
//Za red
/* Za tekst između */
- Naredbe.
To su nizovi leksičkih simbola. Mogu biti deklarativne i izvršne.
- Programi.
To su nizovi naredbi pomoću kojih se ostvaruju složene obrade podataka.
- Direktive pretprocesora.
To su uputstva pomoću kojih može da se utiče na tok prevođenja programa. Njih uzima u obzir pretprocesor, deo prevodioca za jezik C koji vrši pripremnu obradu teksta pre samog prevođenja
Počinju direktivom #
Identifikatori:
Služe za označavanje svih vrsta elemenata programa: podataka, simboličkih konstanti, tipova podataka koje definiše programer, potprograma. Mogu da se sastoje od slova, cifara i znakova podvučeno(_).
Primeri ispravnih:
a, b, x, alfa, ALFA, datum_rodjenja, cena, a1
Primeri neispravnih:
12ab, x-z, int
Službene reči C jezika:
To su rezervisane reči C jezika i ne mogu se koristiti kao identifikatori.
auto, break, case, char, const, continue, default, do, double, else, enum, extern, float, for, go to, if, int, long, register, return, short, signed, sizeof, static, struct, switch, typedef, union, unsigned, void, volatile, while.
Sekcija: Vežbe za praktično učenje
Sabiranje dva broja
Zadatak: Napišite program koji unosi dva cela broja i ispisuje njihov zbir.
Kod:
Kod:
#include <stdio.h>
int main()
{
}
int main()
{
int a, b, suma;
printf("Unesite dva broja: ");
scanf("%d %d", &a, &b);
suma = a + b;
printf("Suma brojeva je: %d\n", suma);
return 0;printf("Unesite dva broja: ");
scanf("%d %d", &a, &b);
suma = a + b;
printf("Suma brojeva je: %d\n", suma);
}
Za više informacija o pokazivačima, pogledajte Podaci u C jeziku
2. Provera parnosti
Zadatak: Napišite program koji proverava da li je uneseni broj paran ili neparan.
Kod:
Kod:
#include <stdio.h>
int main()
{
}
int main()
{
int broj;
printf("Unesite broj: ");
scanf("%d", &broj);
if (broj % 2 == 0)
{
else
{
return 0;printf("Unesite broj: ");
scanf("%d", &broj);
if (broj % 2 == 0)
{
printf("Broj %d je paran.\n", broj);
}else
{
printf("Broj %d je neparan.\n", broj);
}}
3. Računanje faktora broja
Zadatak: Napišite program koji računa faktor broja.
Kod:
Kod:
#include <stdio.h>
int main() {
int main() {
int a, x, uslov;
scanf("%d", &a);
x = 5;
uslov = a > x;
if(uslov) {
return 0;
}
scanf("%d", &a);
x = 5;
uslov = a > x;
if(uslov) {
printf("Broj %d je veći od 5\n", a);
} else {
printf("Broj %d nije veći od 5\n", a);
}return 0;
4. Prost broj(naprednije)
Zadatak: Napišite program koji proverava da li je broj prost.
Kod:
Kod:
#include <stdio.h>
int main() {
int main() {
int broj, i, prost = 1;
printf("Unesite broj: ");
scanf("%d", &broj);
if (broj <= 1) {
if (prost) {
return 0;
}
printf("Unesite broj: ");
scanf("%d", &broj);
if (broj <= 1) {
prost = 0;
} else {
for (int i = 2; i <= broj / 2; i++) {
}
if (broj % i == 0) {
}
prost = 0;
break;
}break;
if (prost) {
printf("Broj je prost.\n");
} else {
printf("Broj nije prost.\n");
}return 0;
Saveti
Nakon što rešite zadatke, eksperimentišite sa različitim ulazima kako biste bolje razumeli kako program funkcioniše.
Napredni izazov
Kombinujte ove elemente i napišite složeniji program, poput jednostavne kalkulacije koja podržava sabiranje, oduzimanje, množenje i deljenje.
Objašnjenje složenijih tema u programskom jeziku C
1. Pokazivači (Pointers)
Pokazivači su jedan od ključnih elemenata jezika C i omogućavaju manipulaciju memorijskim adresama, što ih čini izuzetno moćnim, ali i kompleksnim za razumevanje. Evo nekoliko tema koje bi mogle biti obrađene:
- Šta su pokazivači: Kratak uvod u koncept memorijskih adresa i kako pokazivači funkcionišu.
- Deklaracija i inicijalizacija pokazivača: Primeri kako deklarisati pokazivače i dodeliti im vrednosti.
- Operacije sa pokazivačima: Korišćenje operatora * i &, kao i rad sa aritmetikom pokazivača.
- Praktična primena: Pokazivači u funkcijama (prosleđivanje argumenata po referenci) i rad sa dinamičkom memorijom koristeći funkcije kao što su malloc i free.
#include <stdio.h>
int main() {
int main() {
int x = 10;
int *ptr = &x;
printf("Vrednost promenljive x: %d\n", x);
printf("Adresa promenljive x: %p\n", (void*)&x);
printf("Vrednost na koju pokazuje ptr: %d\n", *ptr);
return 0;
}
int *ptr = &x;
printf("Vrednost promenljive x: %d\n", x);
printf("Adresa promenljive x: %p\n", (void*)&x);
printf("Vrednost na koju pokazuje ptr: %d\n", *ptr);
return 0;
Za više informacija o pokazivačima, pogledajte Nizovi u jeziku C/C++
2. Rad sa nizovima
Nizovi omogućavaju čuvanje više elemenata istog tipa pod jednim imenom, što ih čini osnovnim građevinskim blokom za strukture podataka. Obrađene teme bi mogle uključivati:
- Deklaracija i inicijalizacija nizova: Kreiranje statičkih i dinamičkih nizova.
- Rad sa nizovima: Iteracija kroz elemente koristeći petlje.
- Višedimenzionalni nizovi: Osnove rada sa matriksima i njihova primena u problemima poput algoritama sortiranja i množenja matrica.
- Veza nizova i pokazivača: Objašnjenje kako su nizovi i pokazivači povezani u jeziku C.
#include <stdio.h>
int main() {
int main() {
int niz[5] = {1, 2, 3, 4, 5};
for (int i = 0; i < 5; i++) {
return 0;
}
for (int i = 0; i < 5; i++) {
printf("Element %d: %d\n", i, niz[i]);
}return 0;
Za više informacija o nizovima, pogledajte Nizovi u jeziku C/C++
3. Funkcije
Funkcije su osnovni alat za organizaciju koda u jeziku C. Dodatni sadržaj bi mogao obuhvatiti:
- Deklaracija i definicija funkcija: Razlika između prototipa i implementacije funkcija.
- Prenos argumenata: Objašnjenje razlike između prenošenja po vrednosti i po referenci.
- Rekurzivne funkcije: Primeri rekurzije za rešavanje problema kao što su faktorijel, Fibonacijev niz ili problem sa Hanoinim tornjevima.
- Modularni pristup: Korišćenje funkcija za organizaciju kompleksnijih programa.
#include <stdio.h>
int faktorijel(int n) {
int main() {
int faktorijel(int n) {
if (n == 0 || n == 1)
}
return 1;
else
return n * faktorijel(n - 1);
int main() {
int broj = 5;
printf("Faktorijel od %d je %d\n", broj, faktorijel(broj));
return 0;
}
printf("Faktorijel od %d je %d\n", broj, faktorijel(broj));
return 0;
Za više informacija o funkcijama, pogledajte Funkcije u C/C++
|
Prethodno
|< C, C++ PREDAVANJA |